Riječ je o autobiografiji austrijskoga isusovca Antona Puntigama (1859.-1926.), koji je 27 godina proveo u Travniku i Sarajevu radeći kao profesor i odgojitelj u sjemeništu te kao svestrani pastoralni djelatnik s mladima. Puntigam je bio jedan od prvih članova isusovačkoga reda koji su na poziv prvoga vrhbosanskoga nadbisupa dr. Joipa Stadler bili poslani od provincijala Austrijske provincije Družbe Isusove da pripomognu u izgradnji i učvršćenju novouspostavljene vrhbosanske crkvene uprave (1881.). On je, među ostalim, utro put procesu za proglašenje blaženim Petra Barbarića, koji se u Travniku osobito štuje. Osim toga, Puntigam je 1900. organizirao nacionalnu proslavu posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu, a potom malo kasnije i posvetu Begrešnoj (1904.). Odjeci tih događaja doslovno odzvanjaju i danas u crkvenim pjesmama koje Hrvati tako rado pjevaju, a to su: Do nebesa nek se ori i Zdravo djevo.
Premda je napisana kao autobiografija, knjiga sadrži elemente povijesnoga svjedočanstva, etnografske radoznalosti i literarno uobličenih uvida u društvene odnose, političke ideje i psihologiju aktera.
