Asistent mr. sc. Mikolaj Martinjak, obranio je 14. lipnja 2022. na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu doktorsku disertaciju pod naslovom: „Protologija i kozmologija Valentina i Valentinovske gnoze u patrističkim vrelima i suvremenim istraživanjima gnosticizma“
Disertacija je izrađena pod vodstvom mentora: prof. dr. sc. Ante Mišića
U doktorskom radu autor predstavlja, istražuje i analizira nauk Valentina i njegove škole, posebice pod vidikom kozmologije i protologije. Valentin je u patristici uglavnom predstavljen kao heretik i gnostik u odnosu na Crkveni nauk te se ubraja među najvažnije predstavnike gnosticizma u 2. stoljeću.
U uvodu je prikazan tijek svjetskih istraživanja o gnosticizmu i novija saznanja koja se pojavljuju tijekom posljednjih nekoliko desetljeća potaknuta novim otkrićima gnostičkih tekstova i brojnim znanstvenim radovima i skupovima koji su pomogli porastu zanimanja za gnosticizam, kao i objavljivanju brojnih publikacija.
Autor u uvodu rad smješta u povijesni kontekst dajući kratki povijesni okvir i analizu materije koji omogućuju lakše praćenje i znanstveno istraživanje tematike doktorskog rada. U tijeku istraživanja Valentinova učenja spomenute su novije spoznaje koje su plod pronalaska izvornih gnostičkih tekstova u takozvanoj knjižnici “Nag Hammadi”.
U uvodu su izdvojene i hipoteze doktorskog rada kako slijedi:
T1 – Valentinova protologija u modernom tumačenju može biti shvaćena kao imanentni život božanstva s njegovim atributima.
T2 – Valentinova škola djeluje unutar kršćanskih zajednica. Međutim, za razliku od ostalih škola koje nazivamo gnostičkima, pripadnici Valentinove škole su rasli u znanju, što možemo razaznati iz spisa, kao što je primjerice Ptolomejev „Pismo Flori“.
T3 – Utjecaj psihologije, sociologije, arheologije i drugih znanosti otežao je suvremeno shvaćanje pojmova i običaja koje koriste pripadnici „klasičnoga“ gnosticizma.
Doktorski rad uz uvod i zaključak ima tri poglavlja u kojima autor istražuje i opravdava tematiku naslova rada. U prvom se poglavlju prikazuje i analizira Valentinov nauk u smislu izvornosti. Nakon prikaza Valentinova životopisa, analizirani su fragmenti za koje znanstvenici smatraju da potječu upravo od Valentina.
Drugo je poglavlje prikaz izvještaja crkvenih otaca o gnosticizmu, poglavito Ireneja i Hipolita, koje autor dijeli na sustav A (Irenej) i sustav B (Hipolit).
Treće poglavlje predstavlja sintezu sustava, obrađenih i predstavljenih u prijašnjim poglavljima pomoću prikaza istraživanja modernih autora. Autor doktorskoga rada je odabrao tri moderna autora: Thomassena, Dunderberga i Chiapparinija.
U zaključku doktorskoga rada autor sažima svoje spoznaje te donosi smjernice za daljnja istraživanja s obzirom na problematiku i širinu Valentiova nauka te broja različitih gnostičkih sustava unutar samog Valentinijanizma.
